Jordan je imao „Last Dance”. Shaq ima „Shaq”, seriju koju već možete i trebate gledati!

Zašto Shaq uopće ima svoju seriju?

Čovjek veći od života, dominacija kakva se rijetko viđa. Prikladna mu je i tetovaža Supermanovog loga na nadlaktici, iako je glumio Steela, drugog DC-jevog junaka u ispodprosječnoj ekranizaciji. Šaljivdžija i nasilnik, ovisno kako se ustane, a i ovisno o tome plešeš li s njim ili mu staješ na žulj na već debelo izranjavanim stopalima. Priče o njegovim dobrim djelima ispunjavaju svaki kutak interneta, ali kroz pukotine se pojave i neke priče o njegovoj okrutnosti te potisnutom bijesu. Košarkaš, reper, glumac, odnedavno DJ i voditelj televizijskog programa, Shaquille O’Neal je renesansni čovjek.

Kada se pojavio u NBA-ju, svi su bili očarani njegovom pojavom i igrom. Okretni div, uvijek nasmijan, osim kada se sleti u protivnički reket u kojem nitko nije siguran. Orlando Magic je bio nova franšiza, a Shaquille O’Neal je bio idealna osoba da im osigura svjetla reflektora. Njegova nemilosrdna zakucavanja su imala zajamčeno mjesto u sportskim emisijama, a ni blokade nisu zaostajale. Pojavio se u filmu Blue Chips, s Nickom Noltejem i nadolazećom košarkaškom zvijezdom, Pennyjem Hardawayjem. Shaq je bio taj koji je zahtijevao da Orlando izabere Pennyja na draftu. I tako je nastao nevjerojatan tandem koji je Orlando podigao u samu NBA elitu.

Shaq je postao svačije omiljeno lice, njegovi dresovi su postali iznimno traženi, a ne čudi ni da su mu reklame postale ozbiljan izvor zarade. Reebok i Pepsi su najbolje plaćali, a O’Neal je postao trademark lige koja se sve više otvarala svijetu i trebala je novog zaštitnika u godinama kada je Michael Jordan otišao u (prvu) mirovinu.

A kad smo kod Jordana…

Upravo je zbog Jordana krenula ova pomama za sportskim dokumentarcima na svim streaming servisima. Kada je svijetom zavladala pandemija, ESPN je odlučio požuriti s produkcijom dokumentarne serije The Last Dance. To im je bila prilika da nam serviraju savršen proizvod dok smo svi zaključani u vlastitim domovima. Proizvod ipak nije bio savršen (JER NIJE BILO DOVOLJNO KUKOČA!), ali je imao sve potrebno da postane hit. Jedan od najvećih sportaša u povijesti, dotad neviđene arhivske snimke, intervjui, montaža, nevjerojatne priče i, ono najvažnije, nostalgiju.

Čak i publika koja nikad nije pratila Bullse ili košarku je progutala ovaj serijal. Jer nisu bili važni rezultati, važne su bile ljudske priče. Jordanova opsesija, Rodmanova ludost, Pippenova pasivna agresija iz drugog plana, spajanje različitih osobnosti, različiti pogledi na prošlost… The Last Dance je otvorio nova vrata za žanr koji je postojao i ranije – sportske dokumentarce.

I Shaq je dobio svoj Last Dance, ali…

Gotovo svaki streaming servis je uskočio na taj vlak, a počelo se šuškati o dokumentarnoj seriji vezanoj za Lakerse i odnos Kobeja i Shaqa. Dom te serije? HBO, iste one njuške koje su nam dale i igranu seriju Winning Time o počecima legendarnog Showtimea — ere Lakersa predvođene Magicom Johnsonom, Kareemom Abdul-Jabbarom i Patom Rileyjem. Na kraju ne znamo što je bilo s tom Kobe vs Shaq serijom, ali je lako moguće da je samo postala serija o Shaqu. Jer Kobeja više nema da ispriča svoju stranu priče, a „Kobe estate” tj. njegova žena Vanessa Bryant nije fan javnih istupa koji bi mogli izazvati kontroverze.

Shaq ima svoj dokumentarac. Njegova osobnost sjaji kroz ekran. Pogledao sam tri epizode (od četiri) pa ne mogu znati kakva će biti epizoda o kasnijoj fazi Shaqove karijere koja je bila pretrpana ozljedama, lošim navikama i velikim padom statistike. Ono što sam dosad vidio je klasični sportski dokumentarac u kojem se veliča subjekt, a Shaq je već velik sam po sebi.

Serija je slojevita, ali i očita u emuliranju svojih utjecaja. Jordanova scena u kojoj govori „…and I took that personally” je toliko prepoznatljiva da je postala meme. Shaquille je također dobio sličnu motivaciju koja ga je razljutila. Dok govori „It pissed me off!” u kameru, djeluje poznato i već viđeno. Što ne umanjuje zabavni faktor, ali nije ništa novo.

Puno je podilaženja Shaquilleovom velikom egu — što je ironično na više razina jer je ime Shaquille izvedenica arapskog imena Shakil što znači „maleni”. Dobit ćete sjajan pregled njegove karijere, uvid u njegovu pretežno zabavnu osobnost, ali izrone i neki okrutni trenuci kada je nasilnik, veliko dijete koje zbog svoje zabave zlostavlja ljude oko sebe. Ima i teških trenutaka, od odnosa s biološkim ocem, pregovora oko ugovora, odnosa s Kobejem i podjele svlačionice, ali su to samo crtice. Dokumentarac bi bio bolji da su se kreatori odlučili kopati po ovim bolnijim elementima života i karijere, ne zbog generalne opčinjenosti tugom, traumom i crnom kronikom već zbog otkrivanja čovjeka.