Danas igre često pokušavaju izazvati “težu” moralnu dilemu u nama kako bi nam otežali igranje jer sve nam je postalo “lagano” osim ako se radi o igri koja spada u Souls-like žanr.
Podijelit ćemo s vama igre koje su nas označile for life. Značajni trenutci zbog kojih pri završetku igre nemamo onaj osjećaj: “Bomba, završili smo!”, nego ostanemo sjediti malo u našoj jeftinoj gamerskoj stolici i pitamo se što smo to upravo napravili. Jesmo li to mi? Je li se to trebalo tako dogoditi?
Pazi, bit će spojlera.
Little Nightmares
Slatki, vizualno atraktivan puzzle-platformer/horror avantura u kojemu igrate cijelo vrijeme sa slabim prestrašenim malim dječjim likom u žutoj kabanici. Od svuda vam prijeti opasnost, a na vama je da se skrijete i preživite nekako sve.
.
Rijetko osjećamo takav strah i napetost, ali to nam se u jednu ruku i sviđalo. Teško nam je padalo živjeti u tom Studio Ghibliastom svijetu gdje smo najslabiji, gdje nam svi žele zlo.
Na samom kraju igre (spojler!) dobijete iznimno snažne mračne moći uz pomoću kojih vam napokon nitko ne može ništa. Svi oni koji su vas htjeli pojesti sada umiru kao mali mravi koje sredite jednim stiskom.
Počne vam se sviđati to jer napokon možete uzvratiti. Sav strah i ljutnju možete napokon izbaciti van kao Anakin protiv Tuskana kada je pronašao svoju majku.
Na kraju shvatimo da smo počinili masovno ubojstvo. Čak nije ni u pitanju bila više samoobrana jer smo mogli zbrisati. Radilo se o osveti koja nam se itekako sviđala u tom trenutku… Postali smo veće čudovište od onoga kojeg smo se strašili.
Final Fantasy VII
Često se dogodi da igramo igre, pogotovo RPG-ove, u kojima pokušavamo svima pomoći, sve riješiti. Mi smo ugledan hrabar vitez koji sve radi kako treba. Nikada neće odbiti nečiju molbu, sve može. Uz sve to idemo i za glavnom agendom – spasiti svijet.
.
Taj put spašavanja svijet, čineći ono što je dobro i potrebno nas je doveo u potencijalno najpopularnijem ne multiplayer Final Fantasyju (spojler!) do gubitka “naše ljubavi”.
Sephiroth, glavni tragičan negativac, se spušta i probija svojom super dugom katanom jedinu djevojku koja se sviđa našem glavnom liku (iako smo mi team Tifa).
Po prvi put smo se susreli s gamerskim nepovratnim gubitkom. To je bilo to. Trenirali smo ju, level-upali, grindali i samo smo ju tako izgubili. Svi sati utrošeni u njen razvoj su nestali.
Naša želja da spasimo svijet nas je itekako koštala… Našu in-game ljubav i posljednju svoje vrste… Bravo “hrabri nepogrešivi” vitezu…
Shadow Of The Colossus
Jedan od najvećih klasika ikad napravljenih.
Priča kreće uobičajeno – heroj treba spasiti nemoćnu krhku djevu. Kako bi to učinio treba uništiti svih 16 colossusa. Nije to bio jednostavan pothvat, ali mi smo heroj ove priče te smo se borili i protiv opasnijih stvari.
.
Sve ide svojim super tokom dok ne dođemo do tih ogromnih “neprijatelja” koji nas gotovo niti ne primijete. Mi smo oni koji napadaju, prijete im i žele ih ubiti.
Sve to radimo jer imamo “viši cilj”. (spojler!) No, na kraju shvatimo da to što smo napravili nije vratilo našu ljubav i skoro smo uništili svijet jer su ti ogromni colossusi čuvari svijeta.
Da cijela priča bude još bolja – na kraju nas raskomadaju kako bi vratili miroljubive divove u život.
Cijelu igru živimo u zabludi da radimo dobru stvar, ah… Koliko malo znamo
Far Cry 3
Jedan od popularnijih, ako ne i najpopularniji Far Cry naslov. Definitivno ovaj nastavak ima najprepoznatljivijeg negativca u povijesti video igara.
.
Krećemo igru kao preplašeni američki student koji se htio samo malo zabaviti na indonezijskim otocima. Tada sve prođe po zlu. Gusari vas uspiju sve zatočiti i držati kao taoce. Vi i vaš sposoban brat uspijete pobjeći, ali u procesu vaš brat umire.
Vi ste onaj slabiji brat koji se želi zabavljati, nije htio biti ozbiljan. Niste heroj. Da su vaši prijatelji mogli birati tko da u tom trenutku ostane živ, ne bi odabrali vas. Nitko ne računa na vašu pomoć.
Priča je super postavljena. Od tog trenutka kreće naš rast i razvitak. Iz slabe kukavice se razvijate u opasnog plaćenika (u roku svega par sati). Iz početnog kako-uopće-ovo-radi odnosa s vatrenim oružjem se pretvarate u Rambovog zaboravljenog sina koji se samo baci u rulju brojnih neprijatelja te izađe neozlijeđen iz svega toga, bez da se uprskao krvlju ili potrošio ijedan metak jer čakija je zakon.
Tako se vi tijekom igre razvijate, postajete jači, u vašoj glavi veći od života, samopouzdaniji i dosta umišljeniji. Upoznajete se s domorocima koji također bore bitku s gusarima.
Zavodi vas zgodna šamanica njihova koja bi vrlo rado htjela napraviti nasljednika koji će biti najjači ratnik ikada.
Na kraju igre se trebate odlučiti – želite li postati to “božanstvo” tim domorocima i ubiti vlastitu djevojku koju ste poprilično zapostavili nakon što se ju oslobodili ili želite ubiti šamanicu i vratiti se vašem starom životu.
Developeri su odabrali dosta dobar trenutak za takvu dilemu s obzirom na čitav rast i razvoj vašeg lika. Zapitate se što odabrati.
Zanimljiva činjenica – kada se odlučite za šamanicu, odmah imate spolni odnos s njom te nakon što završite, ona vas ubije. Znate već što se kaže za Karmu.
Bio Shock
Prvi dio je bio zanimljiv po mnogo čemu. Nama je najviše u sjećanju ostao način unapređivanja. U igri ste koristili tvar koja se zvala ADAM. Tu tvar ste skupljali kako bi mogli dići vještinu baratenja vašim moćima na višu razinu.
.
No, ADAM ste mogli skupiti tako da ga izvučete iz “malih sestara”, a to su čudna bića koja jako nalikuju na male djevojčice te se i tako ponašaju.
Odluka je uvijek na vama – ubiti male djevojčice i suočiti se s njihovim opasnim velikim taticama ili ih pustiti da žive.
Postati jači tako da uprljate ruke ili biti dobar lik.
Vrlo zanimljiva odluka developera.
Brothers: A Tale of Two Sons
Nikada nismo završili ijednu igru i imali takav gorak okus u ustima.
.
(spojler!) Radi se o co-op LAN multiplayeru ili za one palac-motorički vrlo vješte igrače singleplayer (sa svakom gljivom na joysticku upravljate jednim likom). Igrivi likovi su dva brata, a cilj je spasiti oca koji se jako razbolio.
Igrali smo to s našim bratom i dosta je zabavna igra sa simpatičnim gameplay mehanikama, ali kraj…
Pri kraju se djevojka koja se svidi starijem bratu pretvori u pauka te ga na kraju borbe smrtno rani. Nažalost stariji brat ne preživi te se suočavamo s dijelom igre koji nam se urezao zauvijek, a to je kopanje groba u koji mi aktivno vučemo brata i zakopavamo…
Oca uspijemo spasiti.
Igra završava tako da otac i sin gledaju u dva groba – njegove majke i brata…
I sada se naježimo kada pomislimo na kraju – ništa tužnije nismo igrali.
